Simfonijski orkestar
Simfonijski orkestar je veći instrumentalni sastav koga čine tri grupe instrumenata: žičani duvački I udarački. Instrumenti simfonijskog orkestra pokrivaju celokupan tonski opseg koji ljudsko uho može da čuje, I ovaj sastav ima velike izvodjačke mogućnosti.
Kada kažemo orkestar mislimo na grupu ljudi koji zajedno muziciraju…
Instrumenti simfonijskog orkestra
Rekli smo da su instrumenti simfonijskog orkestra podeljeni u tri grupe, a svaka od ovih grupa ima podgrupe u koje spadaju odredjeni instrumenti:
Grupu žičanih instrumenata čine :
Gudački isntrumetni I to su žičani instrumenti kod kojih ton nastaje prevlačenjem gudala preko žica. Ovu grupu čine : violina, viola, violončelo I kontrabas. Gudači su najbrojnija grupa instrumenata u simfonijskom orkestru, a najvažniji instrument ove grupe je violina. Violine su te koje najčešće sviraju melodije po kojima pamtimo orkestarske kompozicije.
trzalački isntrumetni imaju jednog predstavnika I to je: harfa
Harfa je instrument koji najčešće svira razložene akorde, i na taj način daje podršku harmonskoj pratnji. Ona oplemenjuje zvuk orkestra svojom nežnom bojom tona.
Grupu duvačkih instrumenata čine :
Drveni duvači I to su: flauta, pikolo flauta, oboa, engleski rog, klarinet, basklarinet, fagot I kontrafagot. Ova grupa se odlikuje zanimljivim tonskim bojama, koje variraju od piskavog tona pikolo flaute, lepršavog svetlog tona flaute. Engleskog roga čiji ton podseća na boju ljudskog glasa.Ton fagota je pogodan da nam dočara šaljive likove I situacije. Uloga ove grupe je da obogati harmoniju, a veoma često u orkestru razgovara sa violinama.
Limeni duvači: truba, trombon, horna I tuba. Teška artiljerija koja je postavljena daleko u dubini orkestra. Ovi instrumetni imaju snažan, prodoran I svetao zvuk koji je pogodan da se dočara svečani karakter
Najbrojnija grupa je grupa udaračkih instrumenata.
Grupu udaraljki sa odredjenom visinom tona čine: timpani, marimba, vibrafon, metalofon, cevasta zvona, zvončići, čelesta
Udaraljke sa neodredjenom visinom tona su: doboš, veliki bubanj, činele, zvečke,gong, kastanjete, tamburin ili daire I drugi.
Uloga udaraljki u orkestru je da naglase ritmičku komponentu muzike ali I da doprinesu tonskom koloritu orkestra.
Broj instrumenata u simfonijskom orkestru
Simfonijski orkestra ima izmedju 80 i 100 instrumenata. Broj instrumenata može da varira.
Instrumenti koji ulaze u ovaj sastav imaju jednog ili nekoliko svojih predstavnika. Zastupljenost nekog instrumenta u orkestru zavisi od jačine tona koji taj instrument može da proizvede. Što je instrument glasniji bice manja njegova zastupljenost u orkestru i obrnuto. Npr. pikolo flauta je najglasniji instrument simfonijskog orchestra pa ima samo jednog predstavnika, dok je violina dosta tiši instrument zbog čega imamo više od dvadesetak violina u simfonijskom orkestru. Na slici ispod ćete videti prikaz instrumenata simfonijskog orkestra i njihov raspored na sceni.
Dirigent
Pored svirača postoji još jedna osoba koja ne svira ali je izuzetno bitan deo orkestra , osoba koja je zadužena da ceo orkestar funkcioniše kao jedno savršeno sinhronizovano izvodjačko telo I to je dirigent. Dirigent mora izuzetno dobro da čuje, poznaje partituru kojom diriguje a svojim pokretima da precizno rukovodi orkestrom. Npr. Brzina pokreta ruku dirigenta , orkestru govori o tempu u kome treba da izvode kompoziciju. Što su pokreti dirigenta širi, to će izvodjenje odredjenog dela kompozicije biti glasnije itd… Dirigent ima zadatak I da posle duže pauze koje neki instrumenti tokom izvodjenja nekog dela imaju, da znak kada uspavani svirač treba da počne da svira.
Razvoj orkestarskog muziciranja
Orkestarko muziciranje se formiralo postepeno.
U period baroka, broj instrumenata je bio neodredjen, a instrumentalni sastav nije bio standardizovan. Takodje vladala je I oskudica muzičara, pa su kompozitori komponovali kompozicije za one instrumente čiji svirači sui im bili na raspolaganju, prepravljajući čak postojeće kompozicije spram izvodjačkog sastava koji im je u tom momentu bio dostupan. Operske kuće iz ovog perioda su imale orkestre sa stalnog postavkom muzičara ali koji su izvodili operska dela.
Zatim se uobičajila praksa da plemići imaju svoje dvorske orkestre, koji su imali stalnu postavku muzičara. Jednim takvim je rukovodio I za njega komponovao Jozef Hajd na dvoru grofa Esterhazija u 18.veku. Ovi orkestri imali su značajnu ulogu u dvorskom životu, izvodeći kompozicije u okviru dvorskih svečanosti.
U 19. Veku se počinju formirati gradski orkestri a neke od prvih filharmonija koje su u ovom period formirane su :
Bečka filharmonija 1842
Njujorška filharmonija 1842
Stokholmska filharmonija 1853
Berlinska filharmonija 1882 I druge
Zgrada bečke filharmonije
Na razvoj orkestra je uticao I razvoj tehnologije izgradnje muzičkih instrumenata. Na primer klarinet se formirao kao instrument i ušao u upotrebu u 18.veku. Saksofoni koji nisu stalni deo postavke simfonijskog orkestra su izmišljeni tek u 19. veku. Pronalazak ventila je omogućio limenim duvačima da sa lakoćom mogu svirati sve tonove hromatske lestvice, što je veoma unapredilo orkestarske partiture.
Kompozitori koji su posebno doprineli njegovm razvoju su Betoven, u period klasicizma; R.Vagner u periodu romantizma I Gustav Maler u period 20. Veka.
Koje kompozicije izvodi simfonijski orkestar i šta poslušati?
Simfonijski orkestar može da izvodi dela koja su komponovana isključivo za taj izvodjački sastav I to su:
Simfonije – višestavačne instrumentalne kompozicije.
Simfonijske poeme – programska dela komponovana u jednom stavu.
Ovaj sastav prati opereska, operetska I baletska dela instrumentalne kocerte ali je pored klasične veoma zastupljen I u filmskoj muzici.
Predlozi za slušanje:
5 simfonija 1. stav ili 9 simfonija finale – L. V. Betovena
Simfonija br. 49 u g molu kv 550 – V.A.Mocart
Fantastična simfonija – Hektor Berlioz
Simfonijske poeme: Vltava – Bedžih Smetana ili Finlandija – Jan Sibelijus
Klavirski concert u a molu – Edvard Grig
Svita iz baleta Krcko Oraščić – P. I. Čajkovski
Muzika iz filma Ratovi Zvezda – Džon Vilijams